Pitomački govor
Iz tiskanog izdanja Rječnika pitomačkog govora, lipanj 2006.
Autorica: Zdenka Kos, prof.
Pitomača je smještena na samom rubu prostorne rasprostranjenosti kajkavskog narječja.
Sjeverna strana općine dodiruje granicu s Republikom Mađarskom, na istoku tek nekoliko manjih naselja dijeli je od štokavskih virovitičkih govora, na južnoj strani je najprije vinogradima, a onda šumom, obrubljuje Bilogora. Tek je sa zapadne strane otvoren put prema sličnim govorima Koprivničko-križevačke županije.
Pitomački govor spada u križevačko-podravske govore kajkavskog narječja. Sadrži većinu značajki kajkavskih govora, no, kao i svi drugi lokalni govori, ima i svoje specifičnosti.
Bilježeći riječi pitomačkog govora, uspoređivali smo ih sa standardnim jezikom i s temeljnim značajkama kajkavskog narječja.
Evo što smo uočili.
Fonološke značajke
- refleks staroslavenskog jata je ekavski; to znači da se u Pitomači govori npr. dete, mleko, mesec, svet… odnosno, izgovor je uglavnom ekavski;
- glasovi – iako su se staroslavenski jat i poluglasovi jer i jor realizirali uglavnom kao samoglasnik e, on se ne izgovara zatvoreno, nego mu je izgovor jednak standardnome: npr. sem, jesem, nesem…; i svi drugi samoglasnici izgovaraju se kao u standarsnom jeziku;
- prijedlog u ostvaruje se kao v: idemo v Zagreb…;
- ne provodi se sibilarizacija: nogi, ruki, bajki…
- javlja se tzv. protetičko v: vučiti, vugel, vuglen…
- nema zamjene l s o na kraju riječi: bil, došel, znal, štel…
- ne razlikuju se glasovi č/ć i dž/đ, nego se izgovara neki srednji glas č: vleči, čekič, kuča…
- zvučni suglasnici na kraju riječi ostaju, uglavnom se ne izgovaraju bezvučno kao u većini kajkavskih govora; dakle, govori se vrag, a ne vrak
- naglasak – ovim projektom nismo obuhvatili naglasni sustav pitomačkog govora jer bi to trebao biti predmet dugotrajnog i sustavnog istraživanja; ipak smo uočili neke osnovne značajke, kao npr. naglasak na zadnjem slogu: dučán, gotován, ali ne i kod glagola: npr. u Pitomači se kaže dèlati, a ne delȁti…
- specifičnost pitomačkog govora je izgovor osobnih imena; osim što su gotovo sve uvećanice, izgovaraju se s naglaskom na prvom slogu: Katena, Barena, Ivina, Marena, Francina, Janena, Brankina…
Morfološke značajke
Imenice
- akuzativ jednine imenica za neživo jednak je genitivu jednine: Daj mi noža…, Videl sem oblaka…
- umjesto vokativa jednine uglavnom se upotrebljava nominativ:
Dobro došli, gospon!
Sused, dojdi malko sim!
Budi dobra, kuma!
- jednosložne imenice muškoga roda imaju kratku množinu:
bregi, puti, stoli, vuki…
- genitiv množine ženskoga roda nema nastavka:
rib, knjig, žen, cur… (Se je bilo puno knjig.)
- genitiv množine muškoga roda ima nastavak -ov:
poslov, stolov, piščokov…
Glagoli
- u 3. licu množine prezenta često se proširuje osnova s -de:
oni idedu, jededu, iako su u upotrebi i oblici idu, jedu…
- prezent pomoćnog glagola htjeti glasi:
bum, buš, bu, bumo, bute, budu (budedu)
- nema futura prvog; neki glagoli imaju nepravilne oblike za izricanje budućnosti, npr. glagol ići (iti):
pem, peš, pe, pemo, pete, pedu ili bum išel, buš išel, bu išel, bumo išli, bute išli, budu išli
- budućnost se često izriče i prezentom svršenog glagola:
dojdem, donesem (El dojdeš zutra? Dojdem!)
Zamjenice
- umjesto osobne zamjenice on, ona za jedninu često se upotrijebi i zamjenica i glagol u 3. licu množine (iz poštovanja)
Suseda su sad otišli. Gospon su bili tu malo predi.
Pridjevi
- komparativ ima nastavak -ši: bolši, vredneši, stareši, menši, vekši…
Ostali oblici
- česta je uporaba hipokoristika:
piščok, zeček (zajec), dečec, vunjica, praščok, katička…
- zanimljiva je uporaba uvećanica pri izgovaranju osobnih imena: Barena, Katena, Ivina, Francina…
Sintaktičke osobitosti
Red riječi
- zanaglasnice se mogu naslanjati i na riječi iza sebe, a dobiti i naglasak pa prestaju biti enklitike
Bum ti rekla. Bum vam dopeljal.
Padeži
- često se koristi dativ zamjenice sebe, se:
Mislim si… Malo si sednem.
- vokativ je jednak nominativu
Dojdite sim, suseda!
- nema razlike u oblicima za živo i neživo
- akuzativ je jednak nominativu
Zel sem kolca. Videl sem leptira.
- instrumental sredstva je s prijedlogom
Idem z vlakom. Bum te lupil z metlom.
Glagoli
- uobičajen je izraz za + infinitiv
Nema se kaj za videti. Nema puno za delati.
- česti su povratni glagoli (s povratnom zamjenicom u dativu
Sednite si malo. Pogledali smo si filma.
- nema futura I: budućnost se izriče futurom II ili prezentom svršenih glagola
Brzo bum došel. Mam dojdem.
Leksičke osobitosti
- puno je germanizama
firanga, falinga, kušuvati, fletno, škoda…
- dosta je hungarizama
betežen, pajdaš, hahar…
- u uporabi su i specifični oblici turcizama
čoreš, zabadav…