Rječnik pitomačkog govora

Rječnik pitomačkog govora

Digitalizirana jezična baština Pitomače Fond riječi: 1693

Nadamo se da ćete uživati istražujući, dobro se nasmijati, prisjetiti nekih davnih dana, dragih ljudi i događaja, poslati nam pokoju natuknicu i biti ponosni na svoje naslijeđe – svoj pitomački govor.

WEB RAZVOJ

2020.

Pitomački govor

Iz tiskanog izdanja Rječnika pitomačkog govora, lipanj 2006.
Autorica: Zdenka Kos, prof.

Pitomača je smještena na samom rubu prostorne rasprostranjenosti kajkavskog narječja.

Sjeverna strana općine dodiruje granicu s Republikom Mađarskom, na istoku tek nekoliko manjih naselja dijeli je od štokavskih virovitičkih govora, na južnoj strani je najprije vinogradima, a onda šumom, obrubljuje Bilogora. Tek je sa zapadne strane otvoren put prema sličnim govorima Koprivničko-križevačke županije.

Pitomački govor spada u križevačko-podravske govore kajkavskog narječja. Sadrži većinu značajki kajkavskih govora, no, kao i svi drugi lokalni govori, ima i svoje specifičnosti.

Bilježeći riječi pitomačkog govora, uspoređivali smo ih sa standardnim jezikom i s temeljnim značajkama kajkavskog narječja.

Evo što smo uočili.

Fonološke značajke

  • refleks staroslavenskog jata je ekavski; to znači da se u Pitomači govori npr. dete, mleko, mesec, svet… odnosno, izgovor je uglavnom ekavski;
  • glasovi – iako su se staroslavenski jat i poluglasovi jer i jor realizirali uglavnom kao samoglasnik e, on se ne izgovara zatvoreno, nego mu je izgovor jednak standardnome: npr. sem, jesem, nesem…; i svi drugi samoglasnici izgovaraju se kao u standarsnom jeziku;
  • prijedlog u ostvaruje se kao v: idemo v Zagreb…;
  • ne provodi se sibilarizacija: nogi, ruki, bajki
  • javlja se tzv. protetičko v: vučiti, vugel, vuglen
  • nema zamjene l s o na kraju riječi: bil, došel, znal, štel
  • ne razlikuju se glasovi č/ć i dž/đ, nego se izgovara neki srednji glas č: vleči, čekič, kuča
  • zvučni suglasnici na kraju riječi ostaju, uglavnom se ne izgovaraju bezvučno kao u većini kajkavskih govora; dakle, govori se vrag, a ne vrak
  • naglasak – ovim projektom nismo obuhvatili naglasni sustav pitomačkog govora jer bi to trebao biti predmet dugotrajnog i sustavnog istraživanja; ipak smo uočili neke osnovne značajke, kao npr. naglasak na zadnjem slogu: dučán, gotován, ali ne i kod glagola: npr. u Pitomači se kaže dèlati, a ne delȁti
  • specifičnost pitomačkog govora je izgovor osobnih imena; osim što su gotovo sve uvećanice, izgovaraju se s naglaskom na prvom slogu: Katena, Barena, Ivina, Marena, Francina, Janena, Brankina

Morfološke značajke

Imenice

  • akuzativ jednine imenica za neživo jednak je genitivu jednine: Daj mi noža…, Videl sem oblaka
  • umjesto vokativa jednine uglavnom se upotrebljava nominativ:

Dobro došli, gospon!

Sused, dojdi malko sim!

Budi dobra, kuma!

  • jednosložne imenice muškoga roda imaju kratku množinu:

bregi, puti, stoli, vuki…

  • genitiv množine ženskoga roda nema nastavka:

rib, knjig, žen, cur… (Se je bilo puno knjig.)

  • genitiv množine muškoga roda ima nastavak -ov:

poslov, stolov, piščokov…

Glagoli

  • u 3. licu množine prezenta često se proširuje osnova s -de:

oni idedu, jededu, iako su u upotrebi i oblici idu, jedu

  • prezent pomoćnog glagola htjeti glasi:

bum, buš, bu, bumo, bute, budu (budedu)

  • nema futura prvog; neki glagoli imaju nepravilne oblike za izricanje budućnosti, npr. glagol ići (iti):

pem, peš, pe, pemo, pete, pedu ili bum išel, buš išel, bu išel, bumo išli, bute išli, budu išli

  • budućnost se često izriče i prezentom svršenog glagola:

dojdem, donesem (El dojdeš zutra? Dojdem!)

Zamjenice

  • umjesto osobne zamjenice on, ona za jedninu često se upotrijebi i zamjenica i glagol u 3. licu množine (iz poštovanja)

Suseda su sad otišli. Gospon su bili tu malo predi.

Pridjevi

  • komparativ ima nastavak -ši: bolši, vredneši, stareši, menši, vekši…

Ostali oblici

  • česta je uporaba hipokoristika:

piščok, zeček (zajec), dečec, vunjica, praščok, katička…

  • zanimljiva je uporaba uvećanica pri izgovaranju osobnih imena: Barena, Katena, Ivina, Francina…

Sintaktičke osobitosti

Red riječi

  • zanaglasnice se mogu naslanjati i na riječi iza sebe, a dobiti i naglasak pa prestaju biti enklitike

Bum ti rekla. Bum vam dopeljal.

Padeži

  • često se koristi dativ zamjenice sebe, se:

Mislim si… Malo si sednem.

  • vokativ je jednak nominativu

Dojdite sim, suseda!

  • nema razlike u oblicima za živo i neživo
  • akuzativ je jednak nominativu

Zel sem kolca. Videl sem leptira.

  • instrumental sredstva je s prijedlogom

Idem z vlakom. Bum te lupil z metlom.

Glagoli

  • uobičajen je izraz za + infinitiv

Nema se kaj za videti. Nema puno za delati.

  • česti su povratni glagoli (s povratnom zamjenicom u dativu

Sednite si malo. Pogledali smo si filma.

  • nema futura I: budućnost se izriče futurom II ili prezentom svršenih glagola

Brzo bum došel. Mam dojdem.

Leksičke osobitosti

  • puno je germanizama

firanga, falinga, kušuvati, fletno, škoda…

  • dosta je hungarizama

betežen, pajdaš, hahar…

  • u uporabi su i specifični oblici turcizama

čoreš, zabadav…